Poremećaj socijalne komunikacije
Poremećaj socijalne komunikacije (PSK) je dijagnostička kategorija uvedena u najnovijem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika duševnih bolesti (DSM-5, Američka psihijatrijska udruga, 2013). Ovaj poremećaj karakteriziraju izražene teškoće u socijalnoj uporabi verbalne i neverbalne komunikacije koje se ne mogu objasniti problemima u rječniku, gramatici ili kognitivnim sposobnostima. Problemi u socijalnoj komunikaciji uključuju teškoće u korištenju jezika za socijalne svrhe, prilagođavanje komunikacije kontekstu, slijeđenje pravila konverzacije, te razumijevanje implicitnih značenja (Norbury, 2014; Miller i sur., 2015).
PSK se razlikuje od drugih srodnih poremećaja poput razvojnog jezičnog poremećaja i visokofunkcionirajućeg autizma, premda dijeli mnoge karakteristike s ovim stanjima. Važno je napraviti jasnu distinkciju između PSK i drugih poremećaja spektra autizma, s obzirom na specifične intervencije koje su potrebne za podršku osobama s PSK.
Intervencije uključuju rad na razumijevanju emocionalnog jezika, fleksibilnosti u razmišljanju, i socijalnim odnosima. Cilj tih intervencija je poboljšati socijalne interakcije i prevenirati negativne socijalne ishode kao što su nepoželjna ponašanja (Adams i Lloyd, 2007; Merrison i Merrison, 2005). Uvođenje PSK kao nove dijagnostičke kategorije omogućava veću mogućnost ostvarivanja prava na adekvatnu edukacijsku i terapijsku potporu, što može značajno poboljšati kvalitetu života pogođenih osoba i njihovih obitelji.
Komunikacija kod djece s poremećajem socijalne komunikacije (PSK) često je izazovna i zahtijeva razumijevanje složenih socijalnih dinamika koje premašuju osnovno znanje jezika. Dijete s PSK može se suočavati s nizom specifičnih teškoća koje utječu na njegovu sposobnost efikasne komunikacije u socijalnim situacijama.
Teškoće u korištenju komunikacije u svakodnevnim situacijama
Prilagođavanje komunikacije prema kontekstu
Slijeđenje pravila za konverzaciju i pripovijedanje
Razumijevanje implicitnog sadržaja
Socijalne i emocionalne posljedice:
Zbog ovih komunikacijskih ograničenja, djeca s PSK često se mogu osjećati izolirano ili neshvaćeno od strane vršnjaka. To može dovesti do socijalne izolacije i negativnih emocionalnih ishoda, kao što su smanjeno samopouzdanje i anksioznost.
Intervencije koje se fokusiraju na socijalne vještine, fleksibilnost u razmišljanju i emocionalnu pismenost mogu značajno pomoći djeci s PSK da poboljšaju svoje komunikacijske sposobnosti i socijalnu integraciju. Rad na ovim područjima može im omogućiti da razviju bolje razumijevanje socijalnih signala i prilagode svoje ponašanje kako bi postigli uspješniju interakciju s drugima.