Pripovijedanje u predškolskoj dobi

1. Kako odrasli trebaju pričati priče (modeliranje)

Dijete uči pripovijedati slušajući priče koje imaju jasnu strukturu. Odrasli su glavni model.

Važne značajke priče odraslog:

• Jasna struktura: početak – sredina – kraj

• Jednostavan rječnik i kratke rečenice

• Uzročno-posljedične veze ("jer", "zato", "onda")

• Emocije i ciljevi likova ("bio je tužan", "htio je…")

Primjer modela (4–5 god.):

"Jednom je jedan dječak išao u park. Vidio je veliki tobogan i htio se spustiti. Prvo se malo bojao, ali mama mu je pomogla. Na kraju se spustio i bio je jako sretan."

(Ovakvo modeliranje dokazano potiče razvoj makrostrukture narativa; npr. (Peterson & McCabe, 1991)).

2. Kako poticati dijete da samo ispriča priču

Ključno je ne ispitivati, nego zajednički graditi priču (scaffolding).

a) Poticajna pitanja (otvorena, ali vođena)

• "Što se ovdje događa?"

• "Tko je ovo?"

• "Što se dogodilo poslije?"

• "Kako se on/ona osjeća?"

• "Zašto se to dogodilo?"

➡️ Izbjegavati pitanja tipa "Je li to dobro ili loše?" (zatvorena, ne potiču naraciju).

b) Vizualna podrška

• slikovnice bez teksta

• nizovi slika (sekvence)

• lutkice ili figurice

Vizualni poticaji značajno olakšavaju planiranje priče i organizaciju sadržaja (Berman & Slobin, 1994).

c) Zajedničko pripovijedanje

Odrasli započne, dijete nastavlja:

Odrasli: "Ovdje je djevojčica koja je nešto izgubila…"
Dijete: "I onda je plakala…"
Odrasli: "Da, plakala je jer…"

3. Što je važno da dijete navede u priči (ključni elementi)

U predškolskoj dobi ne očekuje se "zrela" priča, ali postoje temeljni elementi.

Osnovni elementi (makrostruktura):

1. Lik(ovi) – tko sudjeluje

2. Mjesto / situacija – gdje se radnja odvija

3. Događaj / problem – što se dogodilo

4. Radnja / pokušaj – što lik čini

5. Ishod – kako završava

(Ovi elementi su temelj većine narativnih modela; npr. (Stein & Glenn, 1979)).

Jezični pokazatelji razvoja:

• uporaba glagola u prošlom vremenu

• veznici: i, onda, jer

• riječi za emocije (tužan, sretan, ljut)

4. Kako dječje priče tipično izgledaju (razvojno)

3–4 godine

• niz nepovezanih rečenica

• opis slika bez jasne radnje

"Ovdje je pas. On trči. I lopta."

4–5 godina

• pojavljuje se problem i slijed događaja

• uzrok i posljedica još nisu uvijek jasni

"Dječak je pao i plakao. Mama je došla."

5–6 godina

• jasniji početak i kraj

• emocije i motivi likova

"Djevojčica je izgubila igračku, bila je tužna, tražila ju je i na kraju ju je našla."

(Ovakav razvojni slijed opisan je u brojnim narativnim studijama; npr. (Applebee, 1978)).