Rana pismenost

Rana pismenost podrazumijeva skup vještina i sposobnosti koje djeca razvijaju u ranoj dobi, prije formalnog učenja čitanja i pisanja, te su ključne za kasniji uspjeh u ovladavanju pismenošću. Ove vještine uključuju prepoznavanje riječi i slova, razumijevanje svrhe i strukture pisanog jezika, kao i razvoj fonološke svjesnosti. Rano prepoznavanje tih vještina važno je jer omogućuje pravovremenu intervenciju u slučajevima gdje postoje rizici za teškoće u čitanju i pisanju (Lenček i Užarević, 2016).

Jedan od ključnih aspekata rane pismenosti je svijest o tisku, koja se odnosi na djetetovu sposobnost da prepozna i razumije osnovne karakteristike pisanog jezika, poput prepoznavanja razlika između slova, riječi i rečenica, te razumijevanje svrhe i funkcije tiska u svakodnevnom životu. Djeca razvijaju ovu svijest kroz izlaganje knjigama, čitanju naglas te interakciji s tiskanim materijalima u okolini. Prema Whitehurstu i Loniganu (1998), svijest o tisku je važan preduvjet za kasnije usvajanje vještina čitanja i pisanja.

Osim toga, koncept o tisku također obuhvaća razumijevanje da se tekst čita slijeva nadesno, da su knjige i tekstovi organizirani na specifičan način te da se pisana riječ koristi za prenošenje značenja. Djeca koja razvijaju svijest o tisku imaju bolje preduvjete za uspješno čitanje jer im ova vještina pomaže da razumiju osnovnu strukturu i svrhu pisanih materijala.

Važno je napomenuti da procjena rane pismenosti, uključujući svijest o tisku, može pomoći u prepoznavanju djece koja su rizična za razvoj teškoća u čitanju, kao što su disleksija. Pilot istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazala su da starija djeca imaju bolje rezultate u zadacima povezanim s ranim pismenim vještinama, uključujući svijest o tisku, fonološku svjesnost i imenovanje slova (Lenček i Užarević, 2016). Ovi rezultati potiču promišljanja o važnosti uvođenja jasnih smjernica i kurikuluma za poticanje rane pismenosti u predškolskim ustanovama, kako bi se osigurali optimalni uvjeti za razvoj djece.