Simbolička igra javlja se kada dijete koristi predmete, radnje ili riječi kao zamjene za stvarne situacije – primjerice, kocka postaje telefon, a lutka ide spavati. U takvoj igri dijete istražuje svakodnevne situacije, isprobava različite uloge i na siguran način obrađuje vlastite doživljaje. Kroz maštovite scenarije dijete uči razumjeti svijet oko sebe i vlastite emocije.

Ova vrsta igre snažno potiče razvoj govora i jezika, obogaćuje rječnik te pomaže u usvajanju složenijih rečeničnih struktura. Dok "kuha ručak" za plišance ili "ide u dućan", dijete spontano vježba imenovanje predmeta i radnji, postavljanje pitanja, pregovaranje i dogovaranje s drugima.

Simbolička igra važna je i za razvoj pripovjednih sposobnosti. Dijete uči povezivati događaje u logičan slijed, stvarati početak, sredinu i kraj priče te razumjeti uzrok i posljedicu. Kada se igra s vršnjacima, razvija socijalnu komunikaciju: uči čekati red, slušati tuđe prijedloge, prilagođavati se pravilima igre i zajednički rješavati nesuglasice.

Kroz ovakvu igru dijete preuzima različite uloge – roditelja, liječnika, prodavača – i tako vježba razumijevanje tuđih perspektiva. Upravo zato simbolička igra predstavlja snažan temelj za kasnije školsko učenje, čitanje i pisanje, ali i za opći emocionalni i socijalni razvoj.