Zakašnjeli jezični razvoj

Zakašnjeli jezični razvoj

Zakašnjeli jezični razvoj (ZJR) odnosi se na odstupanje u razvoju razumijevanja i/ili izražavanja jezika u odnosu na kronološku dob djeteta, pri čemu dijete ne postiže očekivane jezične razvojne prekretnice, iako ne mora imati druge razvojne teškoće (Paul & Norbury, 2012). Najčešće se uočava u ranoj i predškolskoj dobi, osobito u području rječnika, morfosintakse i razumijevanja jezika.

Obilježja zakašnjelog jezičnog razvoja

Djeca sa zakašnjelim jezičnim razvojem mogu pokazivati različite obrasce teškoća, među kojima su najčešći:

• ograničen rječnik u odnosu na dob

• otežano kombiniranje riječi u rečenice

• pojednostavljene gramatičke strukture

• teškoće u razumijevanju verbalnih uputa

• smanjena spontanost u komunikaciji

Važno je naglasiti da je jezični razvoj izrazito varijabilan, no trajna i izražena odstupanja zahtijevaju stručnu procjenu kako bi se razlikovala prolazna kašnjenja od trajnijih jezičnih poremećaja (Leonard, 2014).

Uzroci i rizični čimbenici

Zakašnjeli jezični razvoj može imati multifaktorsku podlogu. U literaturi se navode rizični čimbenici poput:

• obiteljske anamneze jezično-govornih teškoća

• prijevremenog rođenja i perinatalnih komplikacija

• smanjenog jezičnog poticaja u okolini

• prisutnosti drugih razvojnih teškoća

Međutim, kod dijela djece ne može se jasno identificirati uzrok, što dodatno naglašava potrebu za individualiziranim pristupom procjeni i praćenju razvoja (Bishop et al., 2017).

Procjena i uloga logopeda

Logopedska procjena zakašnjelog jezičnog razvoja obuhvaća detaljnu anamnezu, opažanje djetetove spontane komunikacije te primjenu standardiziranih i nestandardiziranih mjera jezičnih sposobnosti. Poseban se naglasak stavlja na procjenu razumijevanja jezika, jer se receptivne teškoće često povezuju s nepovoljnijom razvojnim ishodima (Law et al., 2017).

Na temelju procjene donosi se odluka o potrebi terapije, savjetovanja roditelja ili daljnjeg praćenja jezičnog razvoja.

Rana intervencija

Rana logopedska intervencija ima ključnu ulogu u poticanju jezičnog razvoja djece sa zakašnjelim jezičnim razvojem. Terapijski pristupi često uključuju:

• poticanje rječnika i jezičnih struktura kroz igru

• modeliranje i proširivanje djetetovih iskaza

• uključivanje roditelja u terapijski proces

• primjenu strategija u svakodnevnim komunikacijskim situacijama

Istraživanja pokazuju da su ishodi najpovoljniji kada se intervencija započne rano i kada je okolina aktivno uključena u poticanje jezičnog razvoja (Roberts & Kaiser, 2011).

Zaključno

Zakašnjeli jezični razvoj ne treba automatski promatrati kao prolaznu fazu, već kao signal za pažljivo praćenje i, prema potrebi, stručnu logopedsku podršku. Pravodobna procjena i rana intervencija mogu značajno smanjiti rizik od kasnijih teškoća u učenju, čitanju i akademskom funkcioniranju djeteta (Bishop et al., 2017).